Upravo završena analiza kretanja prihoda i troškova u kućanstvima Hrvatske u prošloj godini ukazuje na nedostatne prihode kod preko sedamdeset posto kućanstava.
U 2009. godini jedno prosječno hrvatsko kućanstvo raspolagalo je mjesečno s oko 6.660 kuna ili na razini godine to iznosi oko 80.000 kuna. Prihodi su najviši u Istri s Primorjem (oko 8.260 kuna), te zagrebačkoj regiji (oko 7.630 kuna), a najmanji u Slavoniji ( oko 5.360 kuna).
S druge strane, prema subjektivnoj procjeni ispitanih, potrebni prihodi za zadovoljenje osnovnih troškova / potreba obitelji trebali bi iznositi u prosjeku mjesečno oko 8.800 kuna ili, na primjer, za četveročlanu obitelj to iznosi čak oko 11.170 kuna mjesečno.
Razlika između potrebnih i ostvarenih prihoda iznosi u prosjeku oko - 2.140 kuna!
Stvarno ostvarene prihode:
Usporedi li se ostvarene i potrebne prihode kod kućanstava koja nemaju dovoljno, dolazi se do podatka da bi u prosjeku njihova potrebna primanja trebala biti čak 68% veća od sada ostvarenih.
Osim troškova za stanovanje i hranu, koje imaju svi, najviše su zastupljeni još troškovi za odjeću/obuću i mobilni telefon (ima ih oko 90% kućanstava), zatim slijede prometni troškovi te za fiksni telefon ( kod oko 85% kućanstava), za medicinske usluge (72% kućanstava ima troškove za tu svrhu), kulturu / zabavu (oko 60% kućanstava), trajna dobra (50% kućanstava), duhan i cigarete (ima ih 47% kućanstava), obrazovanje (38% kućanstava), štednju (oko 23% kućanstava) ...
Najviša pojedinačna stavka u kućnom budžetu i dalje otpada na hranu i piće – oko 33%. Doda li se tome i troškove stanovanja proizlazi da 51% svojih prihoda kućanstva troše na zadovoljenje egzistencijalnih potreba.
Usporedba s prethodnom godinom pokazuje da su u 2009. godini najviše porasli troškovi hrene i pića (oko 7%), ali i duhan i cigarete (oko5%), te troškovi stambenog kredita (za one koji imaju taj trošak), dok su ukupni troškovi stanovanja, štednje i za trajna dobra ostali podjednaki. Smanjili su se mjesečni izdaci za odjeću / obuću, za kulturu / rekreaciju / zabavu, ali nešto se manje izdalo novca za obrazovanje, medicinske usluge te troškove telefona (fiksni i mobitel). Dok su kućanstva za neke troškove morala povećati izdvajanja, za druge su svjesno smanjivali potrošnju, te je za mnoge standard u zapaženom padu.
Razinu prosječno ostvarenih ukupnih prihoda kućanstava, potrebnih prihoda i ukupnih troškova kućanstava pregledno ilustrira slijedeći prikaz od 2002. do 2009. godine (euri):